Glas tvog anđela čuvara

Glas tvog anđela čuvara

Jedan od najmoćnijih načina komunikacije- i daleko najdjelotvorniji- tvog anđela čuvra s tobom, kada ti želi pružiti ljubav i voditi te, jest posredstvom tvoga unutarnjega glasa intuicije.

Intuicija u osnovi podrazumijeva znanje o nečemu, a da toga niste svjesni- ona je nadahnjuće koje kao da dolazi niotkuda, iznenadna spoznaja lišena logičnog uporišta i razumnog objašnjenja. Ona se može javiti kao tih unutarnji glas, iz samoga vašeg bića, ali i kao iznenadan poriv da učinite nešto- primjerice- potrčite- o čemu niste uopće razmišljali. Intuicija se može javiti kao blagi nagovještaj i kao snažan impuls.

Postoji sve više dokaza da svatko od nas raspolaže stanovitom intuicijom. To je, dakako, uzbudljiva činjenica, jer zapravo znači da ćemo- ako razvijemo umijeće prepoznavanja intuicije- svi moći čuti glas našeg anđela čuvara, razumjeti ga i prikloniti se onom što nam kaže.

Bljesak intuicije u djeliću sekunde može nas spasiti od neželjenih doživljaja- ako nam ona kaže da potrčimo, skrijemo se, usprotivimo se nečemu (i potučemo ako treba!), suzdržimo se…itd. Međutim, ako se ne radi o nekoj konkretnoj prijetnji, intuicija nam se javlja u stanju opuštenosti, kad naš um nije sputan svakodnevnim izazovima. Ali, intuiciju ne možete- kao neki električni uređaj- uključiti i isključiti, kao što je uzaludan i svaki pokušaj da ju se privede nekakvu logičnom djelovanju.

Ponekad je i ugodna šetnja, dobar i dug san, nekoliko lijepih trenutaka s onima koje volimo… ili osjećaj zahvalnosti prema onima koji su nas zadužili u životu… dovoljan da se oglasi naše unutarnje biće, taj znani nam glas naše intuicije.

Intuicija, kao glas vašeg anđela čuvara, može vam se javiti kao prvi znak novoga dana, ali i kao san s mnogim značenjskim slojevima što ih je ponekad teško rasplesti. S druge strane, intuicija se može javiti i kao fizička manifestacija: primjerice, mene uvijek napadne glavobolja kad s nekim prekardašim.

Nadalje, intuicija nam vraća u sjećanje ono što za nas ima posebno značenje, poput određenoga glazbenog djela, nekoga mudrog izraza, posebnog jela… mnogih sličnih „sitnica“ koje nam pomažu da uspostavimo mir u duši, održimo svakodnevno funkcioniranje i nađemo hrabrosti da se suočimo s izazovima pred nama.

Intuicija se ponekad oglašava „u nastavcima“: jednoga trena nam šapne nešto- što dogradi mnogo dana kasnije, tako da cjeline poruke postanemo svjesni tek kada se ona cijela ukaže našem umu.

Nadalje, točno je da svakodnevno „čujemo glasove“ u sebi- ali i to da ne možemo odmah, a ni lako, biti sigurni da li nam se to obraća naš anđeo čuvar, ili sami sebi govorimo ono što želimo čuti? Ponekad je vrlo teško uvidjeti razliku među tim glasovima. Kad se toga sjetim, u pamćenje mi se vrati nekoliko mojih katastrofalnih „afera“ s momcima.

Naime, u godinama nakon smrti moje majke, kad sam bila posve izgubljena, bila sam „nametnula“ i sposobnost procjene karaktera ljudi koje sam susretala. Stoga mi se dogodilo da sam izlazila i s nekim muškarcima koji nikako nisu bili „moj broj“, a veza s jednim od njih pretvorila se i u nešto vrlo ružno, obilježeno nasiljem. Ali, u prvom trenutku uopće nisam pomišljala da bi se takvo nešto moglo dogoditi, pa sam tim mladićima prilazila iskreno i bez ograda- dok bi se u nekom trenu njihova slika u mojim očima izobličila… djelovali bi mi posve drugačije nego pri prvom susretu.

Misleći da nešto nije u redu s mojim vidom i osjetilima, čvrsto bih zatvorila oči i potom ih iznova pogledala: izgledali su kao i ranije, prije izobličenja. Zaključila sam da je problem u meni, da sam malo „pošemerena“ i da ne smijem biti tako izbirljiva- što sam kasnije objasnila kao posluh spram mojih strahova, a ne uvažavanje poruka moje intuicije.

Na prvom sastanku s mojim budućim mužem , nakon što sam prolila vrući čaj po njegovim hlačama i brbljala koješta- kao i uvijek kad sam nervozna- zaključila sam da sam se dovoljno osramotila da ga neću više nikada vidjeti. Jedini glas koji je tada odzvanjao u mojoj glavi bio je onaj koji mi je govorio da sam gadno „zaribala“. Zaključivši da mu ne može biti stalo do mene, uporno sam ga izbjegavala, slušajući svoje strahove i podrivajući si time mogućnost zadovoljstva i uspjeha. Srećom, on nije odustao od mene, pozvao me na drugi sastanak, potom i na treći… mnoge još, tako da smo završili u braku, koji sretno traje već 14 godina.

Glasovi što ih čujemo u sebi mogu zaista biti zbunjujući, ali uvijek ima načina da se odijeli žito od kukolja- poruka od halabuke koja ometa njezino razumijevanje. Jer, kad nešto intuitivno spoznate, vi ste u to jednostavno uvjereni. Taj je osjećaj posve različit od šumova što ih stvara strah, izazivajući vam zbrku u glavi. Intuicija se također „objavljuje“ znatno nježnije nego strah- ona je blaga, topla, bliska i nimalo obojena predrasudama.

Ako vam glas u glavi kaže da ste gubitnik, vi redovito prekidate ono što ste činili dotad, što znači da nasjedate gluposti- a to je najbolji dokaz da vam poruku nije uputio vaš anđeo čuvar, jer vas on nikad neće obeshrabriti. Oglasio se, dakle, vaš strah. Anđeli ne dovode one koje štite u zabunu, ne utjeruju im osjećaj promašenosti ni krivnje- oni će, ako vas opomenu, uvijek ukazati na pravu stvar i usmjeriti vas onamo i onako kamo i kako je najbolje za vas. Štoviše, možda vam tu poruku uopće neće uputiti riječima, nego vam samo potaknuti osjećaj da je trenutak za promjenu.

Theresa Cheung: „Jedan me anđeo imenom zvao“

Nakladnik: HENA COM, Zagreb, 2011.