Borci za Istinu ili “teoretičari zavjere”

Borci za Istinu ili „teoretičari zavjere“

Foto: Lemy9

Tijekom jučerašnjeg dana otišao sam u svoju lokalnu trgovinu po kruh. Nije bila prevelika gužva i nekoliko ljudi je stajalo ispred mene u redu za blagajnu. Ozbiljna lica ljudi, osjeća se zabrinutost i napetost u zraku koja se može (kako bi ono u narodu rekli) „nožem rezati“.

Kako nas mediji svakodnevno „bombardiraju“ sa informacijama da trebamo međusobno držati razmak od bar 1 metra, kada se nalazimo u nekoj većoj skupini ljudi, tako sam se i ja našalio dok sam čekao u redu da „nije dovoljan razmak između nas i da od sutra nosim metar sa sobom kako bih izmjerio točan razmak“. Htio sam malo unijeti humora i razbiti tu frustrirajuću situaciju u koju smo svi uvučeni.  Gospođa u redu iza mene mi je rekla: „situacija je ozbiljna i nije za šaliti se“.

Koliko smo takvih „ozbiljnih situacija“ imali tijekom naših života? 80-tih godina nakon Titove smrti, tadašnja Jugoslavija bila je u tzv. „stabilizaciji“. Današnjim rječnikom to bi nazvali recesija. Sjećam se vremena kada smo svaki drugi dan imali struju, svjetlo smo dobivali iz petrolejskih lampi, a navečer iz škole, vraćao bih se sa kvadratnom, baterijskom ručnom svjetiljkom jer u vrijeme nestašice struje nije radila ni vanjska rasvjeta.

Sjećam se nestašica kave, ulja, mlijeka, deterdženta i drugih artikala, par-nepar i kupovine benzina na bonove. Nismo imali izbora od stotinu različitih vrsta tenisica kao danas, već smo imali izbor između dvije robne marke- “Adidas” i “Borovo”. Bio sam sretan kada sam nosio Adidaske, Universal, jednostavne bijele tenisice sa crnim crtama. U to vrijeme, to je bio pojam. Više-manje, u školi smo svi nosili takve tenisice.

Nismo imali mobitele, nije bilo društvenih mreža, više smo razgovarali, družili se i boravili na otvorenom prostoru. Kod kuće smo slušali ploče i kazete i znali smo zajedno pjevati. Uglavnom, zajedništvo između ljudi bilo je na puno većoj razini nego danas. Promatrajući sve to sa odmakom vremena, iz ove današnje perspektive bili smo puno sretniji.

Starije generacije koje su preživjele drugi svjetski rat, koncentracijske logore i vrijeme siromaštva i bijede nakon završetka rata, vrlo dobro znaju kroz koja su mučna iskustva i situacije morali prolaziti. Unazad 20-tak i više godina, i mi u Hrvatskoj imali smo domovinski rat, bombardiranja, bježanja u skloništa i slično. Unatoč tim traumatičnim situacijama uvijek je bilo pojedinaca koji su znali humorom uveseljavati druge ljude, kako bi  koliko-toliko ublažili negativne i stresne situacije.

Sjećam se talijanskog filma „Život je lijep“ („La vita e´bella“) iz 1997. g. koji je na mene ostavio snažan dojam i kojeg bih uvrstio među Top 10 najboljih filmova.

Unazad nekih mjesec dana gotovo svakodnevno dobivam različite medijske sadržaje putem vibera, gdje se ljudi šale na račun korona virusa. Je li to neozbiljno i neprimjereno u takvim situacijama? Ne, smatram da nije. Humor nas jača da ostanemo u pozitivnoj struji života i da prkosimo zlu oko sebe kako bi se osjećali slobodnijima i „življima“.

Ne treba negirati strah već ga prihvatiti i pokušati transformirati.

Svatko od nas je dio velike cjeline i „globalnog sela“ zvanog Zemlja. Ne možemo i ne smijemo negirati ono što se događa oko nas. Možemo isključiti TV, Internet i ostale medije, ali ne možemo se u potpunosti izolirati od doticaja sa „vanjskim svijetom“.

Za razliku od prijašnjih ratova u kojem se točno znalo tko je „neprijatelj“, ovdje se radi o nevidljivoj prijetnji, i tzv. „biološkom ratu“. Kada se pojavi nešto novo i nepoznato, kod ljudi se javlja osjećaj nelagode, nesigurnosti i straha („u strahu su velike oči“). Kao i kod drugih stvari u životu, tako i u ovoj konfuznoj situaciji treba ostati oprezan i budan.

Ono što se sada trenutno događa širom zemaljske kugle,a posebno u zemljama koje su pogođene korona virusom ne trebamo podcjenjivati. Život nam se stubokom mijenja, pristali mi na to ili ne. Zatvaraju se granice mnogih država, poremećen je sustav opskrbe i prijevoza, zatvaraju se škole, hoteli, ugostiteljski objekti, kina, kazališta, odgađaju se sva kulturna i sportska natjecanja, ljudi pomahnitalo kupuju hranu po trgovačkim centrima, ljude se zatvara u karantene i samo-izolaciju, vojska i policija na ulicama,…

Tko prekrši pravila o kretanju bit će strogo kažnjen sa velikim novčanim iznosom ili višemjesečnim zatvorom. Mnogi kažu da ovakva situacija nije bila niti za vrijeme drugog svjetskog rata. Da, mi smo u izvanrednom stanju!

Preko javnih medija političke strukture nam stalno govore kako nema mjesta panici. Ali, panika je već zavladala kod mnogih ljudi i šteta je već učinjena na podsvjesnoj i svjesnoj razini.

Ne ulazeći u reperkusije nastale štete na ekonomskoj razini, ova situacija odražava se i na naš socijalno-društveni i emotivni život  na kojeg smo donedavno navikli i morat ćemo se priviknuti na novonastalu situaciju. Ovdje se radi o našoj slobodi koja nam je dobrim dijelom sada oduzeta.

Strah je najjače oružje Mraka na planeti!

Upravo dok pišem ovaj tekst, u večerašnjem Dnevniku, objavljena je vijest iz Rima kako su mnogi Talijani koji su sada izolirani od ostatka svijeta, spontano počeli izlaziti na balkone svojih kuća i stanova kako bi pjevali (čuje se talijanska himna), neki sviraju gitaru, neki plješću, uglavnom stvara se „pozitivna vibra“. Kako genijalno!

Kada smo u stanju straha, tada naša fizička i duhovna vibracija pada, oslabljuje se naš imunitet, podložniji smo raznim bolestima i virusima i možda ono najvažnije- podložniji smo kontroli i upravljanju od onih koju su nam sve to „zakuhali“.

Kao što smo se već nebrojeno puta uvjerili, protivnici Božjeg stvaranja, godinama stvaraju i pripremaju planove za ratne sukobe, uništavanja ljudskih i životinjskih populacija te biljnih i mineralnih  vrsta putem mijenjanja atmosfere, GMO hrane i sjemenja, cjepiva, stvaranjem novih virusa, uspostavljanjem sustava kontrole i nadzora i još mnogo toga.

Da li je korona virus samo „generalna proba“ za nešto veće što nam predstoji? Uvode li nas „elite“ polako u Orwelovske države potpune kontrole?

Sjetimo se poznatog romana Georgea Orwella: „1984“, koji je napisan još 1949. g.

Prije više od 20 godina mnogi pojedinci govorili su i pisali o tome kakva nas budućnost očekuje na planeti Zemlji. Jedan od tih pojedinaca svakako je David Icke (kako to  mainstream mediji vole reći, jedan od najpoznatijih „teoretičara zavjere“).

Sada smo svjedoci onoga što je Icke često naglašavao: „Problem” (u ovom slučaju stvoreni virus)- “Reakcija” (panika, strah i beznađe među ljudima)- “Rješenje” ( „novo spasonosno cjepivo” ili bilo koje drugo rješenje, ovisno o čemu se radi). No, vratimo se malo u povijest.

Sjetimo se života mladog Isusa iz Nazareta, najvećeg Proroka i Učitelja na Zemlji, kroz koja je poniženja, mučenja i nerazumijevanja ljudi i tadašnjeg židovskog svećenstva morao prolaziti. Njegov život završio je razapinjanjem na križ, jer se usprotivio tadašnjem religijskom sustavu, donoseći ljudima poruku Istine, ljubavi, opraštanja i dubokog znanja o našem izvornom porijeklu.

Bilo je mnogo znanstvenika koji su u svoje vrijeme na Zemlji donosili revolucionarne ideje i stavove, boreći se protiv nametnutih dogmi i tadašnjeg svjetonazora, poput Giordana Bruna koji je bio spaljen od strane zloglasne inkvizicije, Galileo Galilei koji je završio u kućnom pritvoru od već spomenute inkvizicije.

Nikola Tesla koji je u svoje vrijeme bio ismijavan i napadan jer to nije odgovaralo tadašnjim  „strukturama moći“. U današnje vrijeme postoji živući iranski znanstvenik Keshe koji je na tragu Teslinih izuma i ideja razvio mnoge koncepte i praktične primjene tzv. „slobodne energije“. Također, izopćen i neprihvaćen od strane društva.

Mnogo je primjera iz medicinskih krugova i ovdje ću navesti samo nekoliko, iako ima na tisuće onih koji nisu priznati ili poznati široj javnosti. Prije nekoliko godina u razgovoru sa mladom studenticom medicine upitao sam je da li je čula, te da li uče na medicinskom fakultetu o dva iznimno velika čovjeka.

Jedan od njih je Otto Heinrich Warburg (njemački liječnik koji je 1931. g. dobio Nobelovu nagradu iz medicine za otkriće raka), a drugi je sjajni američki znanstvenik Ronald Raymond Rife, koji je prvi u svijetu napravio mikroskop za proučavanje živih virusa i otkrio virus raka kojeg je uspješno liječio sa gotovo sto postotnim izlječenjem.

Svoju metodu liječenja primjenjivao je djelovanjem rezonancije i određenih frekvencija na sam virus raka, kao i na ostale viruse i bakterije. Upitnik u glavi??? Nikad čula i naravno da ne uče o tome na medicinskom fakultetu!

Mrak je i ovog puta djelovao te je sve Raymondove izume i nacrte iz laboratorija dao zaplijeniti kako ne bi bili dostupni široj javnosti i kako se ljudi ne bi liječili ovom bezopasnom i učinkovitom metodom. Ne treba biti previše pametan i pogoditi o čemu se zapravo radi. Farmaceutska industrija od takvog načina liječenja nema profita, jer kome su u interesu zdravi ljudi!

Ljudi moji, to se sve događalo prije 100 godina! Prema dostupnim javnim podacima Hrvatska je 10 zemlja u svijetu po broju oboljelih od raka i druga zemlja u Europi odmah iza Mađarske!

Dr. Mark Sircus, napravio je duboku studiju i napisao knjigu sa preko 300 stranica o učinkovitosti sode bikarbone u primjeni i liječenju mnogih bolesti, dr. Tullio Simoncini kojeg su izbacili iz liječničke komore i proglasili šarlatanom zbog toga što je mnoge oboljele pacijente od raka uspješno izliječio sa soda bikarbonom.

Iz Hrvatske bih izdvojio dr. Lidiju Gajski koju mnogi iz medicinskog sustava nisu prihvatili, jer je otvoreno iznosila činjenična stanja o nepotrebnoj upotrebi lijekova, fingiranim podacima o bolestima i „izmišljenim“ lijekovima za kolesterol, visoki krvni tlak i slično.

Poznatog liječnika i imunologa dr. Srećka Sladoljeva koji je razotkrio mnoge afere o nabavki cjepiva u Imunološkom Zavodu i štetnosti cjepiva. Sada otvoreno piše o „napuhanoj pandemiji“ korona virusom i naravno da ga u ovoj aktualnoj situaciji niti jedan medij (TV i radio) ne zove kao gosta u svoju emisiju. Pitam se zašto?

Michael A. Cremo, poznati arheolog i istraživač ljudske povijesti i civilizacije koji je pronašao artefakte stare nekoliko milijuna godina! Naravno da su se tzv. znanstvenici koji nam kreiraju povijest a koja nam se prezentira kroz sustav školstva, odmah pobunili i nisu mu dozvolili da svoje artefakte izloži te ih prikaže široj populaciji u muzejima.

Zašto? Pa morala bi se cijela povijest ljudske vrste nanovo revidirati i pisati ispočetka. Imao sam čast prije nekoliko godina u Rijeci prisustvovati jednom njegovom predavanju. Na hrvatskom jeziku izašle su dvije njegove knjige: „Skrivena povijest ljudske vrste“ i „Ljudska devolucija“.

Martin Luther King politički aktivist i borac za prava crnaca, znamo kako je skončao svoj život, Mahatma Gandhi, indijski političar koji se borio za neovisnost svoje zemlje nenasilnim metodama, Abraham Lincoln, američki predsjednik koji se borio za ukidanje robovlasništva. Ovdje ću izdvojiti jednog glazbenika koji je zbog svojih stavova platio životom- John Lennon.

Imamo puno istraživačkih i slobodnih novinara koji su izgubili svoj život jer su iznosili istinu koja nije odgovarala različitim političkim ili nekim drugim strukturama društva.

Unatoč mnogobrojnim dokazima i činjenicama, mnoge pojedince iz ranije nam ili kasnije znane povijesti, moglo bi se okarakterizirati kao „teoretičare zavjere“ ili kako se to danas popularno voli iznositi u medijima, širiteljima „fake news“ ili lažnih vijesti.

Kao mladi čovjek volio sam istraživati i propitivati život i stvarnost oko sebe. Kada sam imao 16 godina u tadašnjoj ex državi Jugoslaviji, bile su popularne radne akcije na koje se odlazilo dobrovoljno i besplatno raditi. Tako sam i ja proveo mjesec dana rada u Skopju, na kopanju kanala za navodnjavanje. Tu sam zaradio nadimak „filo“, što je skraćenica od filozof. Kada se osvrnem natrag na to razdoblje, sada mogu reći da mi je to ustvari bio kompliment.

Danas će možda i mene netko prozvati i etiketirati „teoretičarem zavjere“ jer pišem i iznosim neke informacije koje mnogima ne odgovaraju. No, nije me briga za to. Sviđa mi se poznata rečenica koju je za života znao izgovarati hrvatski svećenik don Ivan Grubišić:

„Ja sam za Autoritet Istine, a ne za istinu autoriteta“.

Njega sam iznimno cijenio, jer je bio „crna ovca“ u crkvenim krugovima i otvoreno je iznosio svoje stavove, npr. o nepotrebnom dolasku Pape u Hrvatsku i milijunskim troškovima, o tome kako vjeronauku nije mjesto u školi i mnoge druge stvari koje sigurno nećemo čuti od drugih svećenika.

„Onaj koji je narodu mrzak kao vuk psima- to je slobodan duh, neprijatelj okova“. (Friedrich Nietzsche)

Dragi prijatelji, ne dajte se obeshrabriti. „Oni“ koji pišu scenarij straha ne mogu slomiti naš Duh ako im mi to ne dopustimo. Što god nam spremali u vremenima koja dolaze, važno je da ostanemo prisebni, sačuvamo zdrav razum i unutarnji mir, ne podliježemo panici i ne izgubimo vjeru i povjerenje u Stvoritelja.

Završit ću ovaj tekst stihom iz jedne pjesme:

„Možeš imat moje tijelo, ali dušu ne“.

Lemy9 (Milan Troskot)

Ovaj post je naknadno objavljen na portalu Isključuje li vjera ljudska prava, 15. svibnja 2020.:

https://iskljucujelivjeraljudskaprava.wordpress.com/2020/03/15/borci-za-istinu-ili-teoreticari-zavjere/

Na portalu Novi svjetski poredak.wordpress.com, 14. srpnja 2020.:

https://novisvjetskiporedak.wordpress.com/2020/07/14/borci-za-istinu-ili-teoreticari-zavjere-zivi-trenutak/