U društvu Tišine

dav

Foto: Lemy9

Jednog dana Tišina me pozvala kod sebe u goste.

Sjedili smo zajedno i gledali se u oči.

Tišina je govorila, a njezine riječi ispunjavale su moju nutrinu.

Poput zračnog jastuka iz kojeg je ispumpan zrak, moj se um postupno praznio od starih sadržaja i misli.

Mogao sam čuti i osjetiti svoj Dah.

Kao da skidam sa sebe različite slojeve odjeće, razgolitio sam svoje Ja i ponirao sve dublje u stanje Praznine.

Nisam znao tko sam, ali nije mi bilo uopće bitno.

Potpuno gubeći sebe, dolazio sam sve bliže Sebi.

Tišina i ja postali smo Jedno.

Oboje smo nestali i našli se u beskonačnom polju Punine i Cjelovitosti.

Osjećao sam povezanost sa Svime, a u isto vrijeme bio sam nevezan na događaje, ljude, želje i stvari.

Sigurnost i Unutarnji Mir preplavili su cijelo moje biće.

U prisutnosti Tišine, spoznao sam da je sve nestalno i promjenjivo.

Život je vječan i ne prestaje nakon gubitka ovog tijela.

Postoji samo ovaj trenutak i kakav god on bio, sve se događa sa Svrhom i za dobro moje Duše koja je trenutno na školovanju ovdje na Zemlji.

Lemy9 (Milan Troskot)

Ovaj post je objavljen na portalu Sensa, 9. studenog 2020.:

https://www.sensa.hr/clanci/spomenar/u-stihu-u-drustvu-tisine

Na portalu Atma, 13. studenog 2020.:

U društvu Tišine

Ostali moji tekstovi koji su objavljeni na portalu Atma mogu se pogledati ovdje:

https://atma.hr/author/milan-troskot/

4 misli o “U društvu Tišine

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s