Kada bismo…

Kada bismo…

Foto: pixabay.com

Kada bismo imali neki skener u očima da vidimo osobu kakva je zaista iznutra – nekim ljudima vjerojatno nikada ne bi ni prilazili. Bilo bi nas strah! Kada bismo samo mogli vidjeti više od ovog materijalnog tijela. Kada bismo vidjeli ljude iznutra, kako bi se samo naša percepcija stvarnosti u sekundi drastično promijenila.

Upoznao sam ljude koji izvana djeluju relativno OK i obično. Ali kakav mrak vlada njihovim dušama. Kakav Cvijet Tame, pa to je zaista da se čovjek naježi. Ne pokušavajte h popraviti, jer oni to ne žele. Pomolite se za njih i probajte se udaljiti od istih.

U ovom svijetu gdje svi nose maske – ne zna se više tko je tko. Ali se može naslutiti. To se zove Intuicija. Intuicija je najviši oblik inteligencije, daleko viši i dublji od instinkta ili uma. Onaj tko je posjeduje može čitati ljude kao otvorenu knjigu.

Vidio sam pak i one druge: koji izvana izgledaju slomljeno, potišteno. Koje je netko slagao, prevario, napustio ili izdao. Kakav sjaj i iskrenost je isijavala iz njih iznutra. Kakva dječja nevinost!

Oči, ja sam im promatrao oči. Nerijetko su svijetlile čak i u mraku. Oči su ogledalo duše. I ja sam im zaista vidio dušu, u jednom trenutku stanja izmijenjene svijesti, kao na dlanu. Duša im je buktjela poput plamena! Njihov urođeni genetski potencijal je ogroman.

Duša im je bila tako čista i povrijediti je, najveći je mogući grijeh u životu. To je kao napad na živog Boga. Nisam ovdje da prijetim ili bilo koga zastrašujem, ali te oči će vječno proganjati sve one koji su im načinili bilo kakvo zlo. Za ovakve duše pravda zaista jeste spora, ali je dostižna.

Kao blještavo sunce, bili su prekriveni tamnim oblacima. Kada je njihovo sunce izašlo iza horizonta za njih je nastupila tamna noć duše.

I te suze koje su klizile niz njihove obraze nisu bile suze nego najsjajniji biseri koji su se rasipali po tlu. Iz tako zalivenog tla vidio sam jasno da će niknuti Cvijet Nade. Njihovo carstvo nije zemaljsko. Njihovo je Carstvo Nebesko…

Autor: Nikola Zaharijev

Izvor: https://www.facebook.com/nikolicaz

Jedna misao o “Kada bismo…

  1. Reblogged this on Novi svjetski poredak and commented:
    Uff, kakav tekst! A, zamisli sve ovo u obrnutoj situaciji… Prve 2 rečenice… Zamisli kad te je strah povući rez zbog svih nanesenih zala, zbog boli i poniženja koje si trpio godinama… Kad su ti nadirale misli o kraju, o svršetku, kad si se vrtio u krug kao životinja u kavezu, a nisi vidio izlaz. A kad si našao izlaz, nema natrag, nema više povratka unutra, na staro… Navučeš ljušturu na sebe i uvijek si spreman za obranu od takvih ljudi…

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s